1 Uvod – Dizajn kao globalni fenomen, općenito o dizajnu

Sa rastućom globalizacijom slobodnog privrednog tržišta i dizajn je postao istinski globalni fenomen. Svuda u industrijskim zemljama proizvođači u svim proizvodnim područjima sve više prepoznaju i primjenjuju dizajn kao bitan instrument da bi stvorili nove, internacionalne slojeve kupaca i postigli prednosti u odnosima tržišnog nadmetanja.
Našu budućnost u pravcu oblikovanja novih proizvoda odredit će nekoliko sljedećih faktora, stremljenja i činjenica:

1.1. DIZAJN TREBA DA POBOLJŠA ŽIVOT LJUDI.

Čini se da postoji jedan općeniti konzens o tome da dizajnirani proizvodi treba da reagiraju na tehničke, funkcionalne i kulturne potrebe i da i nadalje treba da stvaraju inovativna rješenja koja, u idealnom slučaju, prevazilaze granice svog oblika, konstrukcije i načina proizvodnje.

Da li dizajn nastaje samo kao izraz kreativne potrebe i stava dizajnera ili ima „viši cilj”, humaniji cilj vezan za ljudske potrebe i život čovjeka?

Dobar dizajn ne može biti samo „umjetnički izraz” dizajnera ili izraz isključivo njegovog stava. Dizajnirani proizvod nastaje u kompleksnom procesu, u timskom radu koji uključuje veći broj specijalista različitih profila (tehnologa, marketinških stručnjaka, menadžera, ergonoma, sociologa, psihologa, fotografa, grafičkih dizajnera, izrađivača prototipova, itd.)
Može se zaključiti da se praktično glavni cilj dizajna određuje time da dizajn treba da poboljša život ljudi.

1.2. UVOĐENJE VISOKOTEHNIČKIH MATERIJALA

Kontinuirani razvoj na području sirovina doveo je do obilja poboljšanih materijala, koji dovode u pitanje naša razmišljanja o tome kako bi se plastika, metal, staklo i keramika trebali ponašati u uobičajenim uslovima.

Novi materijali budućnosti oponašat će prirodne procese i materijale i biti bazirani na logici funkcioniranja prirodnih procesa.

Tako na primjer, najnovijim uvođenjem fleksibilne keramike, pjenušavog metala, plastike koja je ujedno provodnik i koja može da emituje svjetlost, stabilnih legura, osnovne osobine materijala postaju sasvim drugačije. Paralelno tome, kristalizira se jasan trend razvoja i primjene lakih ali visokoelastičnih materijala – od ugljičnih vlakana (C – vlakna) sve do „plivajućeg“ betona – što će u budućnosti voditi ili do ekspresivnijih ili do esencijalnijih oblika (formi).
Naročito su sintetički polimerski materijali, koji sve izražajnije oponašaju osobine prirodnih materijala i koji često posjeduju značajne opipljive kvalitete, radikalno promijenili potencijal novih proizvoda. Dok većina dizajnera, kao što je Jane Atfield, predskazuju da će se „uvođenjem visokotehničkih materijala i procesi proizvodnje raširiti i biti lakše pristupačni“, drugi, kao Emmanuel Dietrich, izražavaju sumnje i tvrde da su sintetički materijali teško obrađuju i da se ne mogu uvijek razvijati u pravcu boljeg iskorištenja.

1.3. CAD / CAM I NJIMA SRODNE TEHNOLOGIJE

Posljednjih godina su nove tehnologije na području kompjuterske tehnike, komunikacija i proizvodnih procesa enormno unaprijedile razvoj i primjenu dizajna, što će dovesti do povećanog broja minijaturiziranih, multifunkcionalnih i učinkovitih materijala.
Dotjerani do tančina, CAD/CAM sistemi (dizajn uz pomoć kompjutera / proizvodnja uz pomoć kompjutera), RP («Rapid Prototyping«) i procesi koji su u vezi s tim, kao na primjer 3D stereolitografija, dali su prednost proizvodnji manjih količina proizvoda ali koji su više određeni individualnim potrebama. Istovremeno, ove tehnologije doprinose tome da se ukupan proces oblikovanja racionalizira, od koncepcije do izrade prototipa.

Mogu li CAD / CAM i njima srodne tehnologije biti alatka u rukama dizajnera?

CAD / CAM i njima srodne tehnologije već su dosta utjecali na razvoj proizvoda, tako što dizajnerima nude prostor „za igru“ i fleksibilnost da razviju neobično kompleksne forme i da proizvode prilagode specijalnim potrebama kupaca.
U današnje vrijeme kompjuterski generirane ideje mogu se pritiskom na dugme putem ISDN-veze poslati RP ustanovama i proizvođaču. Zbog ubrzanog procesa proizvodnje, ovakve tehnologije ne predstavljaju samo uštedu troškova već dizajnerima nude veću slobodu u eksperimentisanju.

1.4. INTERNET I PROCES PROIZVODNJE I OBLIKOVANJA

Očekuje se da će informacijske tehnologije biti uključene u oblikovanje proizvoda u tolikoj mjeri da će se na kraju smatrati još jednom sirovinom – kao što su staklo ili plastika – uz čiju pomoć se mogu razviti inovativno i funkcionalno bolja rješenja.
Internet, novi softveri u službi personaliziranog proizvoda po mjeri, „3D-odštampane cipele na bazi kukuruza za vašu skeniranu nogu, dok pijete kafu i čekate gotov proizvod u vašoj omiljenoj radnji”.

Da li je to utopija ili bliska stvarnost?

Nanotehnologija je već dovela do razvoja mehaničkih dijelova u atomskom poretku veličina i u bliskoj i srednje daljoj budućnosti će sigurno igrati značajnu ulogu kod oblikovanja multifunkcionalnih „inteligentnih“ proizvoda.
I internet je u posljednjih pet godina imao dosta utjecaja na proces proizvodnje i oblikovanja, i, kako tvrdi Lunar Design, izazvao je „prodor od masovne proizvodnje do prilagođavanja željama mušterija“. Sloboda i lakoća u primjeni ovih komunikacijskih tehnika su osim toga donijele sa sobom transfer dizajn – ideju koji je uvijek u porastu, i uzajamno obogaćivanje najrazličitijih disciplina.

1.5. DEBATA O INDIVIDUALIZMU KAO SUPROTNOSTI UNIVERZALIZMA

Za razliku od ove vizije jednog lijepog novog svijeta u kome je visoko razvijena tehnologija stalno prisutna, manji broj dizajnera pledira za uvođenje „low-tech postupka“ koji ne samo da je mnogo manje štetan za okolinu, nego može da prati nezasite zahtjeve za sve većom količinom i varijantama proizvoda.
Dok neki dizajneri propagiraju formalni idealizam, bilo da time transportuju lično–kreativni izraz ili idu u susret željama konzumenata za individualističkim proizvodima, drugi opet preporučuju univerzalna rješenja, koji su općenito gledano ekološki podnošljivija a funkcionalno i estetski nude veću upotrebnu vrijednost.

Dva suprotna trenda postaju jasna u zajedničkim vizijama budućnosti?

Individualniji princip oblikovanja do sada je ostao ograničen uglavnom na one proizvode koji se proizvode pojedinačno ili u malim količinama, dok u industrijskoj masovnoj proizvodnji nije igrao ulogu (debata o individualizmu kao suprotnosti univerzalizma traje još od ranih početaka modernog dizajna).
Tendencije individualiziranja u dizajnu se mogu razumjeti kao reakcija na uniformnost masovne proizvodnje i na rastuću homogenizaciju globalne kulture. Međutim, individualna i samovoljna dizajnerska rješenja često vode do većih troškova proizvodnje i brže zastarijevaju (stilistički).